Kućni računari se ne mogu zamisliti bez rada s grafikom visoke rezolucije. Razvijeno je više programa za pregled i uređivanje slika različitih vrsta, od kojih su mnogi uključeni u BHLD2.

Najjednostavnija aktivnost s slikama je njihov pregled. Zvuči jednostavno, ali postoji mnogo grafičkih formata, a broj slika na vašem disku može biti enorman. U tu svrhu se koriste programi čija je glavna funkcija pregled niza datoteka sa slikama.

KView je program za pregled slika za KDE. Poznaje razne formate, a ima i funkcije za jednostavnije manipulacije nad slikama i snimanje u drugim formatima. Koristi se tako što se iz menija Datoteka→Otvori... otvori prva slika u direktoriju sa slikama a zatim se krećete kroz ostalu dugmad na alatnoj traci sa oznakama Naprijed i Nazad. U meniju Alati nalazi se opcija Pokreni Slide show koja slike prikazuje automatski bez vaše intervencije.

KuickShow je praktičniji za slučaj kada slike u istom direktoriju treba gledati na preskok. Kroz izbor datoteka se može kretati lijevom tipkom miša ili Enter tasterom. U dijalogu Postavke moguće je postaviti da se slike smanjuju na veličinu ekrana, brzinu pauze u prikazu slajdova, vrste datoteka itd. Ako tražite konkretnu datoteku, otkucajte prvih nekoliko slova imena i bićete pozicionirani na nju.

Comix je također preglednik slika, s tim što je dizajniran za gledanje stripova jer omogućava pogled na dvije slike istovremeno. GpicView je namijenjen računarima s manje memorije, koji ne mogu koristiti KDE.

Većini običnih korisnika sasvim zadovoljavaju programi za crtanje rasterskih slika. Pod Windowsom takav je program MS Paint, a i za KDE postoji jednostavan i praktičan program Kolourpaint. Na lijevoj strani se nalazi alatna traka s dugmadima za izbor područja, unos teksta, crtanje linija, zatvorenih likova, krivih, ispunjavanje likova i brisanje. Posebno korisna osobina programa je opcija Izmijeni→Vrati sa kojom je korisnik zaštićen od vlastitih grešaka.


Posebna kategorija rasterskih slika su ikone, koje se odlikuju malim dimenzijama. Editor ikona Kiconedit poznaje različite alate za crtanje linija, pravougaonika, krugova, elipsi i ispunjenih likova. Ikonu je moguće uvećavati ali se na desnoj strani stalno nalazi prikazana njena prirodna veličina. U meniju Postavke se može po želji prikazati ili isključiti mreža koja predstavlja pojedine tačke na slici.


Uz BHLD dolaze dva programa moćnijih mogućnosti za obradu slika. Sa ovim programima se mogu crteži i fotografije dorađivati raznim efektima, ali njihova upotreba nije tako jednostavna kao kod već navedenih programa.

Ime GIMP nastalo je od GNU Image Manipulation Program. GIMP je profesionalni editor slika koji je u rangu s Adobe PhotoShop, PaintShopPro i Corel PhotoPaint editorima u MS Windows okruženju. Namijenjen je za retuširanje fotografija i obradu slika.


Početno korištenje programa osobama naviklim na terminologiju iz Photoshopa i sličnih neće predstavljati prevelik problem. Osnove korištenja ipak se ne razlikuju, alati nose isto ime, oblik ikona je sličan za iste funkcije i kasnije je samo stvar pronalaženja razlike između pojedinih, što doduše ponekad zna biti i frustrirajuće budući da očekujemo jedno, a pronalazimo ponešto drugačiji način obavljanja neke radnje. Osnovna traka s alatima (zapravo glavni prozor) dostupan je po samom pokretanju programa i uvijek je prisutan. Ako se uz njega ne pojave opcije alata, svakako ih trebamo uključiti pomoću Datoteka→Prozorčići→Opcije Alata jer ćete unutar tog prozora podešavati svaki detalj. Prvih nekoliko alata su oni za odabir pojedinog dijela slike. Područje možete odabrati kao pravugaono ili kružno, vlastitog oblika ili korisnije, po parametrima iste boje.
"Čarobni štapić" često je korišten jer će on odabrati pojedino područje koje ima istu ili sličnu boju. Nakon odabira, sve sljedeće funkcije koje pokrenete, odnosit će se na taj dio. Također je potrebno dobro poznavati Izaberi stavku u glavnom meniju, unutar koje se nalaze dodatne funkcije (često će trebati Izaberi→Ništa jer bi ponekad mogli imati problema zbog višeznačnosti pojedinih selekcija i usporedbe s označavanjem slojeva pa da budemo sigurni da nije ništa označeno). Trebali bi zapamtiti i Umekšano opciju jer se njome mogu omekšati rubovi odabira, odnosno napraviti prijelaz između dvije površine većeg kontrasta. Suprotna opcija njoj je Izoštri. Sljedeći alat je kreiranje putanja odnosno tzv. Bezierovih krivulja, vektorskih zakrivljenih staza. Nakon što su kreirane, možete ih popuniti punom crtom ili uzorkom pomoću opcije "Nacrtaj putanju" unutar opcija alata. Velika je prednost za kasnije uređivanje slika što možete neku selekciju pretvoriti u putanju, pomoću Izaberi→U putanju. Tada će se rubovi tog dijela slike vektorizirati te ih možemo proizvoljno mijenjati.

Kapaljka i mjerenje uglova i udaljenosti imaju više informativni karakter, a povećalo mijenja prikaz odnosno stepen uvećanja slike (ista stvar nalazi se i u dnu prozora pojedine slike). Slijedi još par alata za manipulaciju prethodno zadanim selekcijama, putanjama ili slojevima, poput pomicanja, izrezivanja i raznih rotiranja i rastezanja. Alat za izrezivanje nije po načinu upotrebe na prvi pogled previše intuitivan, budući da ne izrezuje selekciju već sam nudi alat za stvaranje iste, osjenčivši područje koje će nestati. Također, alat Veličima ne radi kao što bi se moglo zaključiti iz imena već mijenja oblik slike bez promjene veličine i oblika slojeva koje sadrži. Ako se odnosi na pojedini sloj (Layer) ponaša se isto kao i Isjeci opcija. Trik koji sprječava da tokom odabira selekcije iskoči prozor s podacima i dodatnim opcijama je držanje tastera Shift za vrijeme povlačenja miša.
Alat za upis teksta ima razne opcije kod stvaranja teksta (font, veličina, poravnavanje, antialiasing, razmak između slova i redaka) . Antialiasing je pametno uključiti budući da on "omekšava" rubove kosih i okruglih slova odnosno nema oštar prijelaz između rubova slova i pozadine. Sličan je prije spomenutom Umekšaj efektu samo što je napravljen upravo za kontrastni prijelaz boja, a ne graduiran potpuni prijelaz kao Umekšaj.
Kanta s bojom odnosno Popuni za popunjavanje pametan je alat koji, osim što može elementarno popuniti neku selekciju bojom ili uzorkom, to radi na području sa sličnim bojama, tako da ne može pobjeći izvan neke granice u slici, makar je niste prije toga definirali. Treba samo dobro podesiti prag kako bi tolerancija na slične boje bila manja ili veća, zavisno od potreba. Popunjavanje gradijentom boja može se izvesti alatom Stapanje. Za njega je potrebno napraviti smjer, odnosno vektor pomaka zadavši početnu i krajnju tačku. Postoji još gomila efekata i načina iscrtavanja, no nama je bitan Neprovidnost odnosno prozirnost, budući da se pojavljuje u većem broju alata koji imaju veze s crtanjem.

Postoje četiri alata koji će omogućiti crtanje slobodnom rukom (Gimp podržava i grafičke tablete no samo određene modele koji su prepoznati pod Linuxom). Alati koji će tome poslužiti su Olovka, Četka, Sprej i Tinta . Četka je glavni alat za crtanje, ima poveći broj opcija za kontrolisanje načina crtanja, a kao uzorak može se koristiti bilo koji kist, uzorak za slikanje. Olovka je vrlo slična četki, no dozvoljava samo oštre rubove, što je poželjno u slučajevima kad trebamo koristiti svaki piksel, recimo kod uređivanja raznih screenshota. No, za standardno korištenje, četka će dati ljepši otisak upravo zbog finih prijelaza linije. Sprej se razlikuje po tome što boju nanosi sporije na površinu. Ako zadržimo pritisak miša na istom mjestu dulje vrijeme, dobit ćete gušći otisak, kao i iz prave limenke s bojom. Pero simulira pravo pero pa gustoća varira s brzinom. Znamo li da tableti imaju i komponentu jačine pritiska na podlogu, to daje cijelu novu dimenziju crtanja. Komplement ovim alatima je Brisač, sličan četki, ali koristi boju pozadine, pa zapravo briše nacrtano.
Jedan od najkorištenijih alata u obradi fotografije zasigurno će biti Alatka za kloniranje, odnosno alat za preslikavanje dijela uzorka s jednog područja na slici u drugo (radi i između fotografija). Praktično je spomenuti da se za označavanje izvora uzorka koristi taster Ctrl i odabir mišem. Ova tehnika nije jednostavna i za postizanje dobrih efekata i neprimjetnih zahvata na fotografiji potrebno je dosta vježbe, inače će se uticaj ovog alata jako primijetiti. Ostatak alata uglavnom radi korekcije na slici. Alatka za izjednačavanje može omekšati ili izoštriti rubove elementa nad kojim je primijenjena. Smudge je obično destruktivno zamućivanje, a Smakni/Spali je promjena zasićenja boje na slici. Smakni će boje osvijetliti, a Spali potamniti.

Zgodna mogućnost programa je dodjeljivanje imena pojedinim međuspremnicima za izrezivanje i kopiranje. Otvorimo li dijalog Bafer unutar njega će se nalaziti umanjene slike takvih dijelova i njihova imena. Slike, kako bi ih tamo stavili, izrezujete pomoću opcije Izmijeni-Bafer-Isijeci imenovano ili Kopiraj imenovano. Još jedna mogućnost lakšeg snalaženja po izmjenama koje ste napravili je dijalog Istorijat poništavanja. U njemu su prikazane slike svake pojedine promjene koju ste napravili, te se lako možete vratiti na neki od prethodnih koraka i poništiti nekoliko zadnjih promjena na slici. No, svakako bi trebalo pravilno podesiti opciju unutar Datoteka→Postavke→Okruženje gdje se definira broj nivoa koliko puta se može poništiti opcija i količina rezervirane memorije. U glavnom prozoru nalaze se i opcije za boje (glavna i pozadinska) i uzorke kista. Svi ostali dijalozi dodaju se posebno, a najupotrebljivijom opcijom pokazalo se spajanje opcija alata (promjenjivi dijalog ovisno o odabranom alatu) izravno s glavnim prozorom.

Gimp ima više od 20 dodatnih dijaloških okvira unutar kojih se mogu podešavati razni parametri. Takva raznolikost upravo je jedna od njegovih mana. Naime, svaki okvir koji navodi neke opcije poseban je prozor prema grafičkom okruženju, a ista je situacija i sa samim slikama. Dakle, ne postoji velika radna ploha u kojoj se nalaze svi obrađivani objekti kao i trake s alatima već se ti prozori upravljaju putem window managera i predstavljaju zapravo gomilu zasebnih programa (iz konteksta WM-a). Zato najbolje odvojiti poseban virtualni desktop samo za Gimp. Naravno, za profesionalne primjene trebalo bi imati i dva monitora, jedan za sliku, a jedan za alate. U posljednjim se verzijama striktna odvojenost prozora malo ublažila, pa je sad moguće nagomilavati trake i okvire s alatima u kartice ili ih čak slagati jednu uz ili ispod druge. Ti okviri mogu se pronaći u Datoteka→Prozorčići glavnom meniju, a njihovo dodatno otvaranje moguće je postići iz svakog pojedinog novootvorenog okvira pritiskom na strelicu koja otvara dodatni meni ili prevlačenjem jednog preko drugog.

Budući da je Gimp ipak program opšte namjene, nema previše opcija podređenih obradi digitalne fotografije i ponavljajućim zadaćama koje se vežu uz to, pa je ipak potrebno malo više znanja i lutanja po menijima kako bi se mogao koristiti. Bit će na primjer potrebno sliku rotirati za 90 stepeni unutar Slika→Transformacija, odrezati rubove već opisanim Isjeci alatom ili promijeniti veličinu pomoću Slika→Povećaj ili Smanji sliku (za zadržavanje odnosa stranica svakako treba biti uključena karika lanca između x i y dimenzija). Za promjenu perspektive odnosno rotaciju možete koristiti stavku iz glavnog alatnog okvira, a trebati ćete još i Isijeci alat kako bi odrezali rubove koji smetaju. Podešavanja boja i odnosa između njih pronaći ćete unutar Alati→Alati za boje a interesantan je opcija Krivulje, pogotovo ako je krivo odabrana tačka bijele boje(balansiranje bijelog) jer tamo možete birati i pojedinu komponentu (RGB). Nivoi će pozvati histogramski prikaz boja gdje možete sliku vratiti iz sivila, a najčešće možete odabrati Auto(matiku) kako bi se histogram razvukao do kraja svijetlog i tamnog područja. Izuzetno je važna stavka Filteri→Poboljšaj budući da se tamo može pronaći opcija Skini oštrinu maske. Suprotan efekt je Mrljanje, kad želite dobiti zamućenje oko glavnog kadra u sredini, odnosno kad želite da pozadina nije fokusirana, a prilikom snimanja je bila. Naravno, morate selektirati glavni objekt te invertirati selekciju. Sličan efekt ovom je dobivanje zamućenosti kao rezultata dugih ekspozicija. Za to je praktično koristiti Selektivno Gausian Zamućenje budući da će ono slabije zamutiti dijelove s oštrim kontrastom. Brojne opcije za dotjerivanje slika možete pronaći unutar gotovih skripti Skript-Fu, kao što je Old Photo ili Add Border. Velik broj operacija bit će moguć i s osnovnim već opisanim alatima no pogotovo obrada digitalne fotografije će zahtijevati brojne pokušaje i pogreške, pa nikako to nemojte raditi s originalnim fotografijama.


Krita je program za crtanje u KDE okruženju. Pri startu će biti ponuđen dijaloški prozor za izbor veličine i formata boja ekrana. Krita je vrlo fleksibilan program koji može podnijeti pripremu raznih vrsta slika: CMYK slike za štampače, RGB slike za web, RGB slike s visokom dubinom za fotografije, itd. Po izboru datog formata pojavljuje se glavni ekran. Za razliku od GIMPa Krita radi u jednom prozoru. Sa lijeve strane se nalazi alatna traka s alatima za crtanje likova, kopiranje, izbor oblasti, ispunjavanje likova itd.
I Krita može da organizuje slike u formi slojeva. Na prozoru na desnoj strani se nalazi vodič kroz slojeve.

Za razliku od rasterske grafike koja je zasnovana na pamćenju svih pojedinačnih tačaka, vektorska grafika pamti karakteristične tačke pojedinih likova. Na taj način, promjena veličine bilo koje slike ne izaziva gubitak kvaliteta. Vektorska grafika nije namjenjena za detaljne fotografije slikane npr. digitalnim fotoaparatom, jer prilikom slikanja je nemoguće efikasno raspoznati pojedinačne elemente na slici i snimiti ih kao objekte. Stoga je vektorska grafika uglavnom namjenjena crtanju skica, dijagrama, mapa, raznih znakova i sličnih jednostavnijih slika.


Inkscape je jedan od najpopularnijih besplatnih programa za vektorsku grafiku. S lijeve strane prozora nalaze se alati za crtanje objekata; na dnu se odabiru boje i nalazi se statusna traka; na vrhu je meni i standardne funkcije za rad s datotekama, ali i traka s alatima za manipulaciju objektima te neke dodatne funkcije za svaki pojedini alat; na desnoj strani pojavljuju se detaljne opcije ili svojstva svakog pojedinog alata ili objekta; u sredini se nalazi područje za crtanje, tzv. canvas.
Alati su redom:
Strelica za obilježavanje, pomicanje i promjenu veličine objekata
Uređivanje krive pomoću čvorova - za naknadno mijenjanje oblika objekata
Deformisanje objekata vajanjem i farbanjem-za izobličavanje objekata i zaglađivanje crta
Uveličavanje i umanjenje - ne treba posebno objašnjavati (držanjem tastera Shift dobivamo umanjenje), analogan efekt dobije držanjem tipke Ctrl i micanjem točkića na mišu
Pravljenje pravougaounika i kvadrata - crtanje pravougaonih oblika (taster Ctrl nam omogućuje crtanje preciznih kvadrata)
Crtanje 3D kutija
Crtanje krugova (s Ctrl), elipsa i kuteva
Crtanje zvijezda i poligona
Spirale – Crtanje spiralnih likova
Olovka za crtanjeslobodnom rukom
Bezijerove krive i prave linije - crtanje crta i krivulja
Crtanje kaligrafskih i linija četkicama - nalivpero ili četka
Popunjavanjz zatvorena područja bojom
Umetanje teksta
Povezivanje diagrama crtama/strelicama
Gradijenti boja, odnosno crtanje spektra boja od jedne boje prema drugoj
Uzimanje uzorka boje sa slike

Evo primjera kako nacrtati jedan valjak.
Nacrtajte elipsu, pa je duplicirajte (kopiraj i umetni) i spustite na proizvoljnu udaljenost ispod gornje elipse. Zaokružite sa strelicom obje elipse i u gornjoj traci s alatima za upravljanje objektima odaberite Poravnavanje i raspoređivanje objekata (kratica: Ctrl+Shift+A) i tu odaberite centriranje po vertikalnoj osi.
Nacrtajte pravougaonik između dvije elipse (koristite uvećanje ili definišite ručno širinu pravougaonika da se poklapa sa širinom elipse) i njega možete na gornji način centrirati.
Označite gornju elipsu i pošaljite je na vrh u odnosu na druge elemente (konkretno u odnosu na pravougaonik) s Objekat→Izdigni na vrh (prečica: Home) te desnim klikom na elipsu označimo Popoune i linije gdje u kartici Popune označite Jednobojno i Crvenu boju. Označite donju elipsu i pravougaonik te ih povežite u uniju (u gornjem meniju: Kriva → Sjedini). Na kraju označite sva 3 objekta i grupišete ih s Objekat > Grupiši (u gornjem meniju). Na kraju možete mijenjati dimenzije valjka običnom strelicom.

QCad program je namenjen za crtanje i konstruisanje dvodimenzionalnih tehničkih crteža. Ekran ovog programa sastoji se od uobičajenih dijelova ekrana za CAD programe.

QCAD-ovim funkcijama možete pristupiti iz alatne trake, glavnog menija ili interne komandne linije. Sa desne strane su liste slojeva i blokova. U statusnoj liniji se nalaze trenutne informacije o objektima. Ona prikazuje koordinate tačke u apsolutnom i relativnom koordinatnom sistemu. U komandnoj liniji je moguće unijeti naredbe QCAD-a s tastature. Dovoljno je unijeti prva dva slova.


Sada probajte nacrtati pravougaonik s upisanom kružnicom u centru. Na alatnoj traci kliknite na dugme "Show menu lines", pa novostvoreno dugme Rectangles, pa dugme Snap to grid. Površina za crtanje je označena rijetko raspoređenim tačkama. Kliknite na tačku u rasteru u na poziciji gornjeg lijevog ugla kvadrata kojeg želite nacrtati pa se pomjerite četiri tačke dolje i šest tačaka desno i ponovo kliknite. Ne znate gdje je centar ovog pravougaonika. Stoga, kliknite na alatnoj traci na dugme "Back to the main menu" dva puta, ponovo na dugme "Show menu Lines", pa na dugme "Line with two points" pa na "Snap to center points" i kliknite na nacrtani pravougaonik. Sada ćete provući liniju središnjicu. Kliknite na alatnoj traci na dugme "Back to the main menu" dva puta, pa na dugme "Show menu Circles", pa dugme "Circle with Center and Point" i na kraju na dugme "Snap to Center points". Nakon ovoga će pomjeranje miša predložiti crveno mjesto u centru linije i ujedno i pravougaonika. Klik mišem u tu poziciju, pomjerite miša i dobit ćete pravougaounik, liniju i upisanu kružnicu. Još jedan klik mišem i kliknite na alatnoj traci na dugme "Back to the main menu" dva puta. Sada kliknite na liniju središnjicu i obrišite je dugmetom Delete.

U sastavu paketa OpenOffice dolazi program Draw, a u sastavu Koffice programi Karbon i Kivio, koji su već opisani u poglavlju Uredske aplikacije. I ovi programi se mogu koristiti kao uređivači vektorske grafike.

Skeneri mogu mnogo pomoći u smanjenju posla kod crtanja a pogotovo dohvatanja fotografija. Stoga su uključeni programi za skeniranje Kooka i Xsane. Pored ovoga, ugrađeni su i programi za prepoznavanje štampanog teksta, Gocr i Ocrad, koji inače rade iz komandne linije.

Kooka je program za skeniranje i prepoznavanje teksta koristeći Sane standard za rad s skenerima. Ako je skener ispravno prepoznat, slika se jednostavno dobija, klikom na Završno skeniranje. Tada dobijate datoteku koju možete snimiti u željenom formatu. Ako želite da prepoznate tekst, sliku snimite u ppm formatu, kliknite na oznaku te slike u donjem desnom uglu, a zatim na alatnoj traci izaberite OCR-uj sliku. Za OCR idite na kvalitet 300 tačaka po inču, što se postavlja potencimetrom. Ako imate skener na paralelnom portu, možda ćete morati ovaj program pokrenuti iz administratorske konzole.

Xsane je također program za skeniranje, ali nije striktno vezan za KDE okruženje. Ovaj program razdvaja funkcije u nekoliko odvojenih prozora.
Klikom na dugme Skeniranje preuzima se slika, a zatim se u meniju Datoteka može snimiti ili proslijedtiti na optičko prepoznavanje teksta.

Crtanje i realistično predstavljanje objekata u tri dimenzije ne mora uvijek zahtijevati skupe softverske pakete. Uz BHLD dolaze Povray s KpovModelerom i Blender. Blender je korišten i u profesionalnim okruženjima.

Povray je program za generisanje trodimenzionalnih slika simuliranjem izvora i refleksije svjetlosti. Dodatni program KpovModeler omogućava lakšu pripremu trodimenzionalnih scena.

Ovaj program prikazuje trodimenzionalnu sliku na četiri načina, kao projekciju na svaku od osa i u perspektivi. Inicijalno je nacrtana jedna kutija. Da dodate još jedan lik, npr. loptu, u meniju pozovite
Umetni→Konačni puni primitivi→Sfera
Sa lijeve strane se vidi u stablu objekata da se pojavila nova sfera. Sada joj treba dodati teksturu da počinje izgledati trodimenzionalno. Pošto je sfera trenutno označena, kliknite na ikonicu Pigment na alatnoj traci i odgovorite da ga želite postaviti kao prvo dijete. Sada kliknite na pigment u stablu objekata i dodajte puna boja i unesite u njenu crvenu komponentu vrijednost 50 a u zelenu i plavu neka bude po 0. Kliknite na dugme Primijeni i opciju iz menija Pogled→Iscrtavanje.
Pored objekata potrebno je još postaviti svjetlo i kameru.



Blender je program za crtanje i animaciju objekata u tri dimenzije. Razvijan interno za animacijski studio, a kasnije dat u javnost. Poznat je kao program velikih mogućnosti, ali i prilično neintuitivnog korisničkog interfejsa. Kad pokrenete Blender, uočavate sivu mrežu, jedan veliki kvadrat oivičen purpurnom bojom, traku sa menijima i statusna polja. Skroz na vrhu je tanka traka koja sadrži osnovne padajuće menije(file, edit, help itd...) Desno od toga su unosna polja za kreiranje novih modela i scena, onda dolazi ljubičasto polje na kojem piše Blenderova web adresa i verzija. Na kraju su neke informacije kao što je broj tačaka, lica (poligona) itd... Ova se traka može micati gore i dolje, čime se otkrivaju nova dugmad. To su osnovna podešavanja Blenderovog interfejsa i ponašanja. Ispod sivog prostora se nalaze još dvije trake slične onim gore. One sadrže malu dugmad i ikonice koje su vrlo korisne pri modeliranju.
Ponovo pogledajte sivu površinu. Na prvi pogled to izgleda kao dvodimenzionalna slika sa puno malih kvadratića i jednim velikim kvadratom. Kada se pritisne srednja tipka miša i vuče miš vidi se da je to ustvari 3d kocka. Tasterom 5 na numeričkoj tastaturi birate između ortogonalne i perspektivne projekcije.
Sad pritisnite tab, čime prelazite iz Object režima u Edit režim. Kocka nije više siva sa purpurnim ivicama, već purpurna i oivičena žutim tačkama. Opet je u pitanju prelazak iz jednog režima u drugi, tj. između object i edit režima. Object režim služi za opšte radnje sa gotovim objektima, postavljanje scene i slično. U edit režimu se modeliraju objekti, koji se u object režimu koriste za izgradnju čitavog projekta.
Sad se vratite na onu kocku. Ona je oivičena žutim tačkama. Svako tijelo se sastoji od 3 vrste elemenata: tačke, ivice i lica. Ivica je duž i definisana je s od dvije tačke. Lice se sastoji od najmanje 3 tačke ili ivice koje se nalaze u istoj ravni.

Veliki dio modeliranja se sastoji od manipuliranja tačkama odnosno vertexima (eng.- vertex,vertices). Kako izabrati određene tačke? U Blenderu postoji mnogo načina da se to uradi: Pri ulasku u edit režim nakon pojavljivanja ove kocke, sve njene tačke će biti izabrane. Izabrane tačke ivice i tijela će biti žute, a ostale sive. Pritisnite A za izbor ili poništenje izbora svih tačaka, ivice odnosno lica. Ako želite izabrati samo jednu tačku, dođite mišem iznad nje i kliknite desnom tipkom. Ako želite izabrati još neku drugu tačku, a da i ova prva još bude izabrana onda dovedite miša preko ove druge tačke, držite Shift i onda kliknite desnom tipkom miša.
Postoji još mnogo načina za izbor objekata. Poništite dosadašnji izbor i pritisnite B. Stvorit će se dvije linije koje se sijeku pod pravim uglom tamo gdje je kursor. Držite pritisnutu lijevu tipku miša i vucite da se pojavi pravougaonik koji služi za izbor tačaka. Ako drugi put pritisnete B dobićete krug za izbor.
Ako niste izabrali sve tačke date kocke, ali jeste neke, kliknite na izabrane i držeći lijevu tipku miša vucite mišom. Kocka se deformiše, i tako pravite od nje drugi lik.
Da dodate novi objekat na ekran, recimo loptu, odaberite komandu iz menija Add→Mesh→UVSphere. Sfera je označena žuto, jer su svi njeni elementi inicijalno izabrani. U meniju Add se nalaze različiti likovi koje možete dodati. Sada probajte meni Render→Render Current frame. Dobijate perspektivni prikaz scene koju ste nacrtali sa efektima osvjetljenja.

KColorEdit i KColorChooser su dva programa za izbor željene boje u situcijama kada sami ne možete pogoditi potrebnu kombinaciju crvene, zelene i plave komponente boje. Ove vrijednosti se koriste u Web programiranju i crtaćim programima. Dvostruki klik na paletu boja u programu KolourPaint će pokrenuti KColorChooser
Programom KcolorEdit možete i snimiti svoj skup boja u paletnu datoteku.

Kruler je vrlo jednostavan program. Koristite ga uz druge programe da pokaže dužinu slike u ekranskim tačkama (pikselima).


bhld@linux.org.ba: Grafika (last edited 2009-07-07 11:43:32 by megaribi)